Što je to krš?
Krš je skup reljefnih oblika koji su produkt kemijskog trošenja (korozije) stijena topivih u vodi. Uglavnom su to karbonatne stijene (vapnenci i rjeđe dolomiti), soli te gips (najmanje rastezljiv te savitljiv). Karbonatne stijene nastale su taloženjem tijekom razdoblja mezozoika koje obuhvaća podrazdoblja trijas, juru i kredu (prije 230 – 66 milijuna godina) te dijela tercijara. Zbog kalcijevog karbonata (CaCO3), koji je topiv u vodi, karbonatne stijene su topive u vodi pa je stoga propuštaju. Ta se topivost ne ostvaruje trenutno, nego kroz dugi niz godina, a propusnost je također znatna zbog toga jer kemijskim nagrizanjem nastaju pukotine zbog kojih stijena više ne može zadržavati vodu.
Krš se u Hrvatskoj prostire u njezinom dinarskom dijelu. Možemo reći da je grad Karlovac "granični kamen" koji dijeli krške prostore Hrvatske od nekrških. Već su karlovačka južna predgrađa smještena na brežuljkastom prostoru, a ti su brežuljci građeni od karbonatnih stijena i pripadaju tektonskoj jedinici Dinarida. Dakle, gotovo sav dio Hrvatske južno od Karlovca je krški, a onaj sjeverno od toga grada nije, premda izoliranoga krša ima i u Panonskoj Hrvatskoj (na slavonskim gorama, Medvednici, Žumberku).
Glavnu ulogu u oblikovanju krškoga reljefa imaju kemijski procesi. Dakako da se tu još uključuju tektonika i mehanički procesi, ali bez kemijskih procesa ne bismo govorili o krškome reljefu. Krš nastaje kao rezultat kemijskih procesa koji utječe na topljive sedimentne stijene. Dalje, pri oblikovanju krškog reljefa, utječe klima te pedološke i vegetacijske osobine. Kalcijev karbonat (CaCO3) u dodiru s vodom (H2O) i ugljik-dioksidom (CO2) raspada na ione kalcija (Ca2+) i hidrogen-karbonata (HCO32-). Snaga korozijskog procesa, otapanja čvrstog vapnenca, tj. kalcijevog karbonata (CaCO3), ovisi o količini otopljenog ugljičnog dioksida (CO2) u vodi, pri čemu nastaje kalcijev hidrogen-karbonat.
Kemijska jednadžba korozije vapnenca glasi:
CaCO3 + H2O + CO2 ↔ Ca2+ + 2HCO32-
Zbog korozije u kršu ima vrlo mnogo šupljina. Prošupljenost je jedno od glavnih obilježja stijena krških prostora. Tako nastaju brojne spilje i jame. No, reakcija krškoga procesa je reverzibilna, to jest, moguć je i obratni smjer: u određenim uvjetima ponovo će se izlučivati kalcijev karbonat.
Razlikujemo površinske i podzemne krške oblike.
Površinski krški oblici jesu:
Škrape – najmanji, ali najbrojniji krški oblici na površini. Mogu biti u obliku mreža i žljebova.
- Slika 1. Kaninski podi ispod Kanina, Slovenija (2587 m)
Ponikve (vrtače, doci) - su ovalna udubljenja nastala korozijskim djelovanjem vode koja ponire. Širina i dubina mogu im biti od par do stotinu metara. Prema izgledu mogu biti tavaste, ljevkaste, bunaraste. Područje s mnogo ponikva naziva se boginjavi krš.
- Slika 2. Cerkniško polje sa jezerom, Slovenija
Polja u kršu i zaravni - najveći su krški oblici. Polja u kršu nastala su spajanjem rasjeda te bočnim korozivnim djelovanjem vode koja dolazi iz nepropusnih u propusne dijelove tla te nestaje u ponorima. Takve vode nazivaju se ponornice. Krške zaravni su karakteristične za tropska područja. Količina tvari biogenog porijekla u tlu pogoduje brzom bočnom korozijskom djelovanju, a kada otporniji dijelovi zaostaju u obliku kupastih uzvišenja nastaj tzv. kupasti krš.
- Slika 4. Cerkniško polje sa jezerom, Slovenija
Podzemni krški oblici:
Jame - su otvorom spojene s površinom te se pružaju okomito u podzemlje (više od 45°). U Hrvatskoj su poznate 44 jame dublje od 250m. Najveći broj ih se nalazi na Velebitu i Biokovu. Lukina jama, dubine 1392m, najdublja je jama u Hrvatskoj, nalazi se u SI dijelu Hajdučkih kukova u području NP Sjeverni Velebit.
- Slika 5. Spilja Postojnska jama, Slovenija
Spilje - su također otvorom spojene s površinom, ali se pružaju vodoravno u podzemlje (do 45°). Jedne od naj-poznatijih špilja u Hrvatskoj su Cerovačke spilje, 1km južno od Gračaca. To su dvije spilje, Gornja (1295m) i Donja Cerovačka spilja (2685m), koje su spojene na više mjesta.
- Slika 6. Dubrova pećina, u blizini Pazina
Kaverne - nisu spojene s površinom, a mogu također biti izuzetno velike (spilja, a nekada kaverna, Tounj dužine 8487m, treća je u Hrvatskoj, otkrivena tijekom radova u kamenolomu).
Po nastanku, podzemne krške oblike možemo podijeliti u tri skupine. U mladoj fazi su kanali ispunjeni vodom. U prelaznoj su djelomično ispunjene vodom te se počeo taložiti kalcijev karbonat (sige). U staroj fazi nema vode i nastaju sige. Sige nastaju (pod promjenom uvjeta) kod ponovnog taloženja kalcijevog karbonata. Dijele se na stalaktite (taloženjem sa svodova), stalagmite (taloženjem s podova) i stalagnate (spiljski stupovi).
Fotografije površinskih krških oblika
